Veličina fonta: +
8 minutes reading time (1562 words)

NATJEČAJ za sudjelovanje na izložbi 27. slavonski biennale

26_biennale_fb_cover_hr

Organizacijski odbor Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku

objavljuje

NATJEČAJ

za sudjelovanje na izložbi 27. slavonski biennale.

Slavonski biennale je skupna, žirirana izložba na kojoj se predstavlja

suvremena vizualna umjetnost po izboru

Ocjenjivačkog suda u sastavu:

dr. sc. Krešimir Purgar predsjednik

dr. sc. Nataša Lah,

Jasminka Babić,

Matija Debeljuh,

Valentina Radoš, kustosica izložbe,

Naslovljena:

Slika kao virus

 U današnjim aktualnim društveno-medijskim narativima, koji ne mogu zaobići umjetnost i vizualnu kulturu, često nailazimo na spomen o umjetnicima koji su predvidjeli pandemiju, karantene, raspad zapadne demokracije i različite druge distopijske narative, a što svakako podiže trenutnu simboličku i razmjensku vrijednost, kako umjetničkim radovima tako i brojnim filozofskim diskursima. U apstraktnim slikama prepoznajemo nepredvidljive dijagrame širenja virusa, u skulpturama zamišljamo dekadansu ljudskog roda, a u video instalacijama tražimo apoteozu kraja ere o fizičkoj bliskosti. Naš doživljaj stvarnosti u doba virusa nužno je zamagljen medijskim reprezentacijama uskraćivanja slobode, sveprisutnog straha od bolesti i smrti, kao da čovječanstvo nikada prije Covida-19 nije živjelo pod prijetnjom sumraka civilizacije.

Tek su rijetki teoretičari, prije ove milenijske zaraze, u samome načinu funkcioniranja modernog društva zapazili virusnu ugrozu, doduše ne patogenu u medicinskom smislu tog pojma, nego kao modela pomoću kojeg funkcioniraju intersubjektivnost i vizualna kultura. Primjerice, američki teoretičar W.J.T. Mitchell već je u svojoj knjizi What do Pictures Want iz 2005. prepoznao u slikama umjetnosti i popularne kulture jednu začudnu vrstu životnosti, perverznog vitaliteta, nešto poput virusa koji prati čovjeka, definira njegove reakcije ali i krucijalno ovisi o čovjekovoj životnoj energiji. Iz laičkih spoznaja o virusologiji znamo da virus ne može opstati bez čovjeka, mora se na njega vezati i u njemu nastaniti; bez čovjeka virus umire (zato virusi najviše "vole" najotpornije među nama). Mitchellov pojam "živih slika" odgovara metafori slika kao virusa: bez čovjeka koji ih gleda i udahnjuje im život, slike i općenito objekti vizualnih komunikacija su samo mrtvi predmeti, poput stolice ili isključenog televizora. Tek u srazu s čovjekovim pogledom slike ožive i počnu pulsirati energijom koja im je inače uskraćena.

Slike su poput virusa jer im treba čovjek kako bi živjele, ali to nije njihova jedina sličnost. Baš poput SARS-CoV-2, koji je pokorio svijet i za koji ne znamo zašto neke nacije i područja pogađa jače a neke slabije, tako i za slike ne možemo predvidjeti hoće li se usidriti u imaginariju neke kulture ili neće, kakve će simptome prenositi, hoće li živjeti vječno, poput umjetničkih djela starih majstora ili će živjeti kratko i intenzivno i potom netragom nestati, poput ekranskih vizualizacija internetskih gurua i influencerskih zvijezda. Ono što nam kod slika ipak pomaže jest kulturno-povijesna anamneza, ali čak i tada ne možemo predvidjeti smrtne ishode slika-virusa, kao što je, primjerice, bio slučaj u napadu islamista na redakciju časopisa Charlie Hebdo u Parizu 2015., kada se slika-virus pojavila u obliku satirične raprezentacije proroka Muhameda i ubila one koji su je sami odnjegovali u "tijelu" vlastite, zapadne kulture.

Ovogodišnje izdanje Slavonskog bijenala pod nazivom Slika kao virus želi propitati reakcije umjetnika na potpuno novu situaciju u kojemu se putevi nevidljivih neprijatelja (virusa) i hiper-vidljivih vizualnih komunikacija susreću i često razmjenjuju uloge. Pozivamo umjetnike svih medija da pokažu na koji način vide umjetničku komunikaciju danas kada je ono čega se najviše bojimo nevidljivo. Može li u takvom strahu ono umjetnički i medijski vidljivo uopće prikazati ono patogeno nevidljivo? Ne ustručavamo se postaviti ni očekivana pitanja, poput: kakva je i u čemu se sastoji snaga umjetnosti u doba ugroze ili kakav je smisao umjetničkog djelovanja u dominantnom medijskom narativu zaraze? Želimo da u naslovu Slika kao virus umjetnici prije svega prepoznaju stilsku figuru vremena u kojem živimo, vremena pandemije koje je snažno uzdrmalo temelje demokratskog poretka, društva blagostanja i međuljudskih odnosa.

NATJEČAJ I SADRŽAJ PRIJAVE ZA 27. SLAVONSKI BIENNALE

Prijava na natječaj obvezno mora sadržavati:

  • osobne podatke: ime, prezime, datum rođenja, adresu, broj telefona, e-mail adresu;
  • profesionalni životopis;
  • potpunu dokumentaciju o prijavljenom radu s tehničkim podacima o postavu i izradi rada (naziv, godina, tehnika, dimenzije, mjesto/a izlaganja)
  • fotografiju visoke rezolucije ili nacrt rada, a u slučaju izvedbenog rada potreban je idetaljan sinopsis;
  • izjavu (artist's statement) umjetnika o vlastitom umjetničkom radu

Jedan autor/ autorica može na natječaj prijaviti jedan rad. Svi prijavljeni radovi moraju biti spremni za izlaganje.
Natječaj je međunarodan.
Za natječaj se mogu prijaviti isključivo radovi nastali nakon 1. srpnja 2018. godine. Natječaj je otvoren od objave do 30. rujna 2020. godine. Izložba će se održavati u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku od prosinca 2020. do veljače 2021. godine.
Radovi se obavezno prijavljuju u digitalnom obliku. Ocjenjivački sud može zatražiti dodatne informacije ili razgledavanje rada uživo.
Uz radove koji su izabrani kroz natječajni postupak, na izložbi mogu sudjelovati i pozvani autori / autorice.

Prijave, sa svim traženim sadržajima, na natječaj se šalju na mediju za prijenos digitalnih podataka na adresu Muzeja:
Muzej likovnih umjetnosti 26. slavonski biennale
Europska avenija 9
31 000 Osijek.

ili na e-mail adresu izložbe:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Kontakt telefoni:
031 – 251 280
031 – 251 284
091 – 522 14 16 (kustosica izložbe)

Smatra se da je prijava pristigla u roku ako je poslana na e-mail adresu Muzeja zaključno do 24.00 sata zadnjeg dana roka za slanje prijave.
Nepotpune, kao i prijave pristigle nakon isteka roka za prijavu, ocjenjivački sud neće uzeti u razmatranje.

Molimo da ostale informacije te Pravila za održavanje izložbene manifestacije Slavonski biennale potražite na www.mlu.hr ili nas pratite na https://www.facebook.com/mlu.osijek/

Ocjenjivački sud 26. slavonski biennale

Krešimir Purgarje doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz područja humanističkih znanosti, polja i grane znanost o umjetnosti. Autor je šest knjiga, priređivač četiri uredničke knjige i tri zbornika znanstvenih tekstova. Sudjelovao je na tridesetak znanstvenih i stručnih simpozija među kojima su i oni u Genovi, Colorado Springsu, Taormini, Rimu, Firenci, Londonu, Barceloni, Berlinu, Vilniusu, Manchesteru, Skopju, Dartmouth Collegeu, na University of Western Ontario te na University of Chicago. Držao je pozvana predavanja na sveučilištima u Cagliariju, Genovi, Palermu i Tirani. Suorganizirao je dva međunarodna i osam domaćih znanstvenih simpozija. Dobitnik je Godišnje nagrade HS AICA za 2009. god. za knjiguVizualni studiji – umjetnost i mediji u doba slikovnog obratate za cjelokupan doprinos uvođenju vizualnih studija u hrvatsku sredinu. Godine 2015. pokrenuo je prvo interdisciplinarno znanstveno istraživanje o Juliju Kniferu. Angažiran je na uvođenju novog diplomskog programa Vizualnih studija, kritike i teorije umjetnosti na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je zaposlen kao izvanredni profesor.

Jasminka Babić je kustosica I likovna kritičarka. Zaposlena je kao muzejska savjetnica u Galeriji umjetnina u Splitu. Diplomirala je Povijest umjetnosti i engleski jezik i književnost 1999. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U svom radu se bavi suvremenim umjetničkim praksama, a organizirala je niz tematskih i monografskim izložbi suvremenih hrvatskih i međunarodnih autora. Koautorica je (s Marijom Stipišić Vuković) postava zbirke Galerije umjetnina od 1960-ih godina do danas. Članica je Hrvatske sekcije AICA-e i ICOM-a.

Nataša Lah je dvadeset godina djelovala kao freelance likovna kritičarka, kustosica i publicistkinja. Danas je izvanredna profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci. Objavila je desetak likovnih monografija, uz nekoliko knjiga s područja kritike, medijacije i znanosti o umjetnosti. Pored niza znanstvenih članaka i poglavlja u knjigama i zbornicima, što ih je objavljivala u zemlji i inozemstvu, urednica je i dvaju zbornika znanstvenih radova, prvog u suradnji s Miškom Šuvakovićem pod nazivom Teorija umetnosti kao teorija vrednosti / Teorija vrijednosti kao teorija umjetnosti (Orion Art, 2017.) i drugog u suradnji s Nenadom Miščevićem i Miškom Šuvakovićem pod nazivom Lik slike / Imaging the image (Filozofski fakultet u Rijeci, 2019.) U koautorstvu sa Sonjom Briski Uzelac i Krešimirom Purgarom 2020. godine, u nakladi Filozofskog fakulteta u Rijeci objavila je knjigu Nove kritike slike.

Matija Debeljuh je diplomirao na Umjetničkoj Akademiji u Splitu - Dizajn vizualnih komunikacija - video oblikovanje. 2003. je predstavio Hrvatsku na biennalu mladih umjetnika Europe i Mediterana. Do sada je izlagao na mnogobrojnim skupnim i samostalnim izložbama u Puli, Rijeci, Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Skoplju, Torinu, Trstu, Ateni, Vilniusu, New Yorku, Bruxellesu…Uz nekoliko domaćih i međunarodnih radionica svakako treba izdvojiti sudjelovanje na Sarajevo Talent Campusu i Berlinale Talent Campusu. Eksperimentalni filmovi i video radovi Matije Debeljuha prikazivani su na međunarodnim festivalima gdje su osvojili i značajne nagrade. U Vodnjanu je 2013. s Brankom Benčić otvorio Apoteku - prostor za suvremenu umjetnost. Trenutno je na specijalizaciji pri Master MOVIES-Moving Images Arts-IUAV u Veneciji. 2018. osvoji je Grand Prix na 26. slavonskom biennaleu u Osijeku. Kratka filmografija: K51, La cantina di ferro, Opsesija, Contrada, Grad od čelika, Gubilište.

Valentina Radoš je kustosica u Muzeju likovnih umjetnosti gdje je voditeljica Zbirke slikarstva druge polovice 20. stoljeća (od 1945. godine do danas), Zbirke crteža i grafika druge polovice 20. stoljeća (od 1945. godine do danas) i Zbirke novi mediji (video, DVD, digitalna grafika, instalacije). Uži stručni interesi su joj umjetničke prakse 20. i 21. stoljeća te vizualne komunikacije. Od 2010. godine je kustosica Slavonskog biennale-a. Recentnih autorskiprojekti su 24. Slavonski biennale – Jednom jedan putnik; (MLU, 2014. –2015.); I was call you tomorrow – Krunoslav Stipeševič; (MLU, 2015.); Granice vidljivosti - 25. slavonski biennale, (MLU, 2016 –2017.), Ivan Faktor - Film koji samo ja gledam, (MLU, 2017.); Tarwuk - 20170621_141332 (2)., (MLU, 2017. –2018.); 26. slavonski biennale – Ravna ploča (MLU 2018.-19.); Davor Sanvincenti Zemlja će jednom biti sunce (MLU 2020)

Autor vizualnog identiteta 27. slavonskoga biennalea je Igor Kuduz.

Ovdje upiši svoj tekst ...

Stručno vodstvo kroz postav izložbe Autoportreti i...
Angelus! djela sakralne umjetnosti iz zbirki XVIII...