Goranovi anđeli na fumigaciji
Nesumnjivo najzanimljivija priča svim posjetiteljima Spomen - doma je ona o tri
drvena anđelčića koja krase police biblioteke u prvoj, Južnoj sobi. Naime, svatko tko
iole zna išta o Tadiji zna da je bio vrlo blizak prijatelj Ivana Gorana Kovačića; prisno
prijateljstvo uzajamnog povjerenja koje je započelo u lipnju 1933. god i trajalo sve
do 27. 12. 1942., dva dana prije nego li je Goran otišao u partizane i nikad se više
nije vratio. U pismu Tadiji 1935. piše:
„ To su kipovi iz zavjetne kapelice Frankopana (na fotografiji Lukovdola je vidiš u
pozadini, na brežuljku). Mislim da je neobično dragocjeni umjetnički i historički
dokumenat. Da se nisam žilavo zauzeo, propala bi jedna divna oltarna slika sv.
Franje (zaštitnika crkve), bačena na pod i zgažena. Šaljem ove odbačene anđele, da
tek naslutiš ljepotu i vrijednost oltara. A freske! A ulja! - Da joj je približim, pa da
prosudi, poslat ću fotografiju oltara, slika i kipova. - Javi mi odmah što držiš: Bi li
mogla po toj sitnoj pošiljci zaključiti Beba 1 iz kojeg / je razdoblja, po prilici, i koje je
umjetničke vrijednosti. Slike su božanstvene! Crkvica bi mogla propasti zbog
nerazumijevanja.(…)" Naime, ono što posjetitelji Spomen - doma nemaju prilike
uvijek vidjeti izloženo u stalnom postavu su i raspelo i mali krnji anđeo koje je Goran
uzeo iz iste crkvice i poslao svojim prijateljima. Svoj stručni sud i oduševljenje je
iskazala Jela u pismu Ivanu Goranu Kovačiću 25. kolovoza 1935. god. napisano u
Zagrebu:
„(… ) Zvonko je donio anđela i Isusa. Jako mi se dopadaju, naročito anđeo. Pitaš me
u koje bi doba spadali. Teško je po ovako dva mala predmeta prosuditi čitavu crkvicu,
i skulpture, i dekoracije u njoj. Po ovom bih sudila: konac 17, početak 18.vijeka. No i
ova dva predmeta posve su različita i po vremenskom stilu i po umjetničkoj
vrijednosti. Anđeo je izvanredan. Odakle si ga uzeo? A Isusa? Naime nije sporedno
da li su s oltara ili su inače služili kao dekoracija. Osim toga može biti i vremenski
razmak između arhitekture i skulptorskih predmeta, a konačno i među ovim samima,a
taj slučaj će tu i biti. Je li to barokna crkvica?
No, znaš li što? Kako bi bilo da poslije ispita pođemo Ti, Tadija i ja na jedan dan
onamo pa da sama vidim? Mene jako zanima, pa ako je zbilja vrijedna, u što ne
sumnjam, htjela bih oveću radnju napisati. A kakva je ono slika bila? Gledaj da
sačuvaš koliko ide, bilo bi više nego šteta da ovakve stvari propadnu. (…)"
Ovaj ulomak iz kataloga izložbe Skulpture iz Gajeve 2a koja je bila organizirana u Spomen- domu u studenom/ prosincu 2013. najbolje opisuje važnost ovih izložaka
koji su registrirani kao kulturno dobro pri Ministarstvu kulture i koje je moguće vidjeti pri posjeti
Spomen- doma Dragutina Tadijanovića u Slavonskom Brodu.
No uzgred njihove starosti i prijašnjih načina čuvanja, anđele je napala crvotočina te je proces fumigacije bio nužan.
U dogovoru s dr.sc. Brankom Mihaljević, višom znanstvenom suradnicom Zavoda za kemiju materijala u Laboratoriju za radijacijsku kemiju i dozimetriju
pri Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, drvene skulpture su odnešene i uspješno je izvršen proces fumigacije..
Anđeli su vraćeni u Spomen- dom, te će nakon restauracije zasjati u svom izvornom stanju.
