Povodom predstojećeg puštanja u promet novog dijela nadvožnjaka kod Luke Vukovar, objavljujemo seriju fotografija, ilustracija i članaka o mostovima i nadvožnjacima u Vukovaru.
Putovanje počinjemo sa Prvim mostom sagrađenim u Vukovaru preko rijeke Vuke tkz. Turskim mostom, kod Radničkog doma, sagrađenim davne 1526. godine.
Turski odnosno Sulejmanov most sagrađen je od drvene građe 1526. u strateške svrhe, te nešto kasnije isti takav most kod Osijeka. Prije toga , u srednjem vijeku prijelaz preko Vuke iz Starog Vukovara na lijevu obalu rijeke bio je moguć samo kompom, o čemu često govore srednjovjekovni zapisi.
O turskom strateškom mostu pisali su putopisci XVI i XVII stoljeća, što smo spomenuli. Jedanaest godina nakon prijelaza Sulejmanove vojske, most je poslužio 1537. beogradskom paši Mehmed Jaghaoli-u u vojnim operacijama protiv carskog generala Ivana Kacianera kad je prebacio 16 000 boraca u pravcu Osijeka, gdje je u blizini grada hametom porazio carsku vojsku. Zabilježen je još jedan zanimljiv događaj. Preko tog mosta prošla je u 9. mjesecu 1566. u pravcu Beograda svečana žalobna povorka sa mrtvim Sulejmanom, nakon njegove smrti pred Sigetom.
Putopisac Ottendorf 1665. ucrtao mostu u svoj nacrt turskog Vukovara onakav kakav je bio za vrijeme Sulejmana, vjerojatno uz manje popravke (fotografija 1.).
Dvije godine ranije smatrao je turski putopisac Evlija Čelebija, da bi bilo dobro kad bi se taj veoma važan most popravio i rekonstruirao. Da se naslutiti da ga Turci 1687. nisu uništili prigodom svog povlačenja ispred carski vojski. Ako je i bio oštećen, carska ga je vojska sigurno odmah popravila, jer se radilo o prvorazrednom strateškom objektu za pokrete carskih vojski. Jedna bilješka iz 1737. kaže, da taj stari most čuva straža od 40 vojnika sa jednim poručnikom na čelu.
Iste godine spominje kronika Eltz, da je feud ubrao od 2. do 4. mjeseca u ime mostarine 196 forinti i 80 krajcara.
Zbog mnogih pokreta carskih vojnih jedinica sa topovima, komorom i konjicom most je 1739. bio toliko trošan, da ga je feud morao ponovno popraviti. Tesarski radovi stajali su 20 forinti a hrastovinu su besplatno dale vlastelinske šume, dok su kmetovi okolnih sela bili besplatna radna snaga. Čini se da je ovaj povijesni objekt dotrajao i da se ukazala potreba zidanja novog, jače konstruiranog mosta. Stogaje feud 1787. pozvao vukovarskog graditelja Josipa Ašipa, da podnese i predračun za novi kameni most, koji bi se podigao na mjestu starog drvenog iz turskih vremena. U rujnu 1787. projektant je započeo, a u siječnju 1788. most je bio predan u promet, (fotografije 2 do 6). Imao je 9 lukova i stajao na stupovima. Na ogradama u sredini mosta ukomponirao je dva lijepo klesana postolja . Na njih su kasnije vjerojatno po uzoru na barokne mostove, stavljeni kameni kipovi zaštitnika feuda.
Mostarinu je ubirao feud do 1848. On ju je od vremena do vremena davao i u zakup. Tako je naprimjer od siječnja 1822. dao u zakup na tri godine vukovarskoj obitelji Benko. Iz ovog zakupa imao je vlastelin godišnje 2000 forinti rente. Zakupnik se morao obvezati da će most izdržavati te plaćati dva čuvara mosta, koji će biti odjeveni u odoru grofovskih pandura.
Tokom vremena ovaj je kameni most mijenjao svoj izgled.
Zbog nasipavanja cesta, modernizacije glavne vukovarske ceste i učvrščivanja obala most je postepeno skraćivan. Kipovi su skinuti, a ograde su dobile modernije linije.
Kameni most je imao samo 4 luka, kad ga je u razdoblju od 2.do 6. 4.1932.g. nabujala Vuka srušila, ( fotografije 7 i 8).
2. travnja 1932. sastalo se Gradsko zastupstvo i donijelo prve mjere za privremeno otklanjanje ove katastrofe. Montiran je privremeni drveni most, kako ne bi došlo do potpunog prekida prometa na glavnom putu Osijek - Zemun. Tek u ožujku 1933. dovršeni su nacrti za novi betonski most od 32. metra dužine i 9. metara širine, (fotografije 17 i 18.). Troškove je trebala snositi država, a Vukovar je unio u proračunsku svotu oko 148 000 dinara. Kasnije je taj iznost povećan za još okruglo 50 000 dinara.
Tek u lipnju 1934. raspisana je natječaj za izgradnju ovog mosta. Radove je izvelo građevinsko poduzeće iz Zagreba.
U rujnu 1936. novi je most pregledala komisija te ga je pustila u promet.
Kasnije je most srušen kad su ga minirale Nemačke jedinice prilikom povlačenja iz Vukovara 11.4.1945.godine, dok su bježale pred Partizanima i jedinicama Crvene armije, koje su oslobodile Vukovar dan kasnije 12.4.1945. godine, ( fotografije 19 do 21).
Odmah nakon oslobođenja Vukovara prišlo se raščišćavanju miniranog mosta, izrađena je projektna dokumentacija prema nacrtima stručnjaka za mostogradnju Dlouhi-a iz Osijeka, te je most izgrađen 1948.g, ( fotografije od 22).
Izvor: Zbirka fotografija GMV-a, Vukovarske novine, 31.12.1966., iz teksta A.E. Brlića.
Fotografije, tekst i opis sastavio Dinko Kukuljica.
