Tražilica

Izložbe četiri kipara u galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda

_______________________________________________________________________________

Izložbe četiri kipara u galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda

Skulpture-Petar Dolić, Petar Hranuelli, Vedran Staničić, Marina Stoponja
 

U utorak, 7.10.2014., s početkom u 19 sati, u Galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda, Likovni salon “Vladimir Becić”, otvara se izložba “SKULPTURE”-  Petra Dolića, Petra Hranuellija, Vedrana Staničića i  Marine Stoponje. Izložba se može razgledati do 15.12.2014.

vrijeme: utorak 7.10.2014 ( otvorenje u 19.00 sati)

mjesto:Galerija umjetnina grada  Slavonskog Broda, Likovni salon “V.Becić”

 _______________________________________________________________________________

PREDGOVOR

Skulpture-Petar Dolić, Petar Hranuelli, Vedran Staničić, Marina Stoponja

Branko Ružić je šezdesetih godina prošloga stoljeća, tragajući za preobrazbom tradicionalne forme, uvođenjem novih kiparskih sadržaja, brisanjem granice između malih i velikih tema, otvorio svojim djelom vrata mnogim kiparima mlađe generacije. Ideja nam je svake godine, njemu u čast, a u prigodi godišnjice njegove smrti, predstaviti kiparski opus nekog od umjetnika koji baštini bogato naslijeđe, i Ružića ali i ostalih graditelja hrvatske kiparske povijesti.

Ovaj put radi se skupnoj izložbi četvero umjetnika naizgled različitih poetika i kreativnih izražajnih mogućnosti, kojima je, međutim, zajednička nepresušna stvaralačka strast, koja svoje uporište nalazi u sentenciji „Kamen se ne može obrađivati maglom“ ( V.Mačukatin). Cilj njihovog djelovanja je stvoriti čist oblik i čvrst,moćan volumen. Oni su od onih čija djela svjedoče da je baština moderne umjetnosti nepotrošena.

Petar Dolić, Petar Hranuelli, Vedran Staničić i Marina Stoponja u čvrstoj su sinergiji unatoč različitosti njihovih umjetničkih poetika. Okupljeni u neformalnu grupu čiji je „dobri duh“ kipar Hranuelli, koji u svojoj Galeriji u Stenjevačkoj ulici ne samo da izlaže i prezentira javnosti njihova djela, nego i organizira umjetničke susrete i druženja, ovdje se predstavljaju sa svojim recentnim radovima.

Petar Dolić kipar je čiji je rukopis izgrađen na morfologiji jasnih oblika i čistih volumena. Nadahnut prirodom, (prividno) izuzetnom lakoćom stvaranja, u najnovijem ciklusu apstraktnih formi isklesanih u plavom staklu, gradi kiparska djela koja za krajnji rezultat imaju gotovo meditativno djelovanje. Njegova umjetnička ostvarenja, iako u dijalogu s kiparskom tradicijom, nose premise reduktivne estetike modernizma. U svom  procesu apstrahiranja i stilizacije likovnih tvorbi, prisutna je trajna težnja za minimalnom kiparskom intervencijom u materijalu. Elementarnim sredstvima stvara željeni dojam, pri čemu ostajemo zadivljeni jednostavnošću konačnog rješenja. Iščitavanje skulpture započinje na površini, koja je namjerno na mjestima ostavljena gruba i neobrađena , a  uvodeći element izvana, svjetlo, njegovim prolaskom kroz volumen skulpture, gledateljeva se percepcija dalje usmjerava i vodi do same jezgre skulpture.

Petar Hranuelli jekipar potekao iz bračke klesarske škole, koja ga je podučila znalačkom pristupu raznim vrstama kamena.Pun poštovanja prema materijalu kojem pristupa s namjerom da ga preobrazi u umjetničko djelo, uspješno  prijateljuje sa sirovim kamenom, s njime vješto komunicira, brusi ga i polira, izlažući svoju kiparsku misao putem figure.

Njegove skulpture iako formatom prilično malene, monumentalne su po svom oblikovanju volumena. Davorin Vujčić u katalogu „Skulptura u kamenu 1991.-2011.) pripisuje im duhovitost, dopadljivost, finoću i svježinu. Tražeći suvremene vrijednosti u slojevima baštine,  nadahnuće pronalazi u drevnim simbolima, prije svega  prethistorijskim Venerama:

„One ne samo da predstavljaju nesvakidašnju senzibilnost jedne rudimentarne i pred klasične forme koja nije slučajna, već ujedno pretpostavljaju podrijetlo svih drugih antropomorfnih predstava koje su kasnije nastale upravo temeljem takvih primjera odnosno njima sličnih prapovijesnih uzora. U tom pogledu ove Venere pretpostavka su ne tek senzibiliteta već i hrabrosti povratka izvornome, samosvojnom i neukalupljenom modelu kiparskog izraza sada prikazanog u suvremenoj izvedbi načinjenoj modernim umjetničkim alatima.“ ( Marijan Grakalić).

Vedran Staničić u svome radu polazi od arhetipske slike žene, „a arhetipska slika žene jest žena - s oblinama. Osim toga, kiparski gledano, skulptura jest umjetnost čvrste, oble forme, koju bi ljudi poželjeli dodirnuti, o b g r l i t i, a ne nabosti se na štapić.“ ( V. Staničić). Staničić

nastavlja liniju onih kipara koji ostajući vjerni figurativnim oblicima njeguju poseban vid humora ( Bourek, Lipovac). U njegovim radovima prisutan je element igre, a njegove „Buhtlice“ punog su oblika, poliranih, glatkih i dotjeranih tijela, s ponekim simboliziranim detaljem, koji ih vremenski smješta u sadašnjost.„Odmaknuto od klišeja, zaigrano i suvremeno, redaju se prikazi koji u sebi stapaju arhetipsko nasljeđe i ikone modernog svijeta. Na taj način žena iz forme gotovo mitskog obola velike majke na što ovdje asocijativno upućuje forma skulpture, postaje oslobođena predodređenosti i otvorena za to da sve svoje izvorne ženske atribute predstavi i kao dio igre i zabave, veselja i životne radosti. (Marijan Grakalić)

Marina Stoponja predstavlja se  skulpturama koje su dio recentnog  ciklusa na kojem radi unazad 5 godina, a dio su doktorskog studija na ALU, u sklopu istraživanja koliko tema može biti obrađeno jednim baznim oblikom (jastukom). O Marini Stoponja Šimat Banov u knjizi „Hrvatsko kiparstvo od 1950. do danas“ piše kao o kiparici koja „svojim djelima iskazuje jasnoću i jednostavnost…“. Njene skulpture strogih su formi; na njima nema mjesta za hrapave i grube površine oblika, sve je polirano do savršenstva („Jastucima klesanima u mramoru efektno je izrazila nesuglasje privida i istine“ ( D.Vujčić: Skulptura u kamenu 1991.-2011.)).

       Po načinu promišljanja i pristupu motivu njene skulpture nalaze svoje mjesto u okrilju hiperrealizma i popartističkih promišljanja.  Poigravajući se stereotipima gradi svoje skulpture kojima je konstanta jastuk isklesan iz makedonskog sivca ( osim u Jahačici bez gaćica u kojoj je istesan od hrasta), a  u kojima spretno koketira s temom erotike.

     "Forgoten emotions " simbolički predstavlja kraj jedne ljubavi, namjerni zaborav ( jastuk je ovdje jak erotski i emocionalni simbol, a sjekira predstavlja konačni rez, kraj i na kraju smrt ljubavne veze. "Jahačica bez gaćica" mobilna je skulptura-akt, koja proizvodi zvuk sličan galopu kada se mramorna "jahačica" zanjiše na drvenom jastuku. 

   Trodjelna skulptura "Lady boy"( s podnaslovima Pleasure, Diet i Style) pokazuje autoričin kritički pogled, svijest o današnjoj dominaciji medija i trgovačkih centara nad društvenim, rodnim i drugim  pitanjima današnjeg društva.

  Skulptura "AnimaR" svojevrstan je autoportret; glava na jastuku kao glatka jasna površina u stvari autoportret u prenesenom smislu jer je odraz kiparičinog karaktera, njene duše u kojoj se svatko može ogledati. Njen naziv je dosjetljiva igra riječi (anima lat. duša, dodajući slovo R na kraju nastaje anagram i daje premiještanjem slova ime Marina).

                                                                                                                            Romana Tekić

BIOGRAFIJE

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­

PETAR DOLIĆ, rođen u Travniku 1975. godine. Od 1976.godine živio je u Gospiću gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1999. godine kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Šime Vulasa, a kao izbornu nastavu pohađao je 'Medaljerstvo i malu plastiku' u klasi prof. Damira Matušića. Član je HDLU-a i ZUH-a. Do danas je izlagao na tridesetak samostalnih izložbi i četrdesetak skupnih izložbi. Autor je brojnih skulptura na javnim prostorima ( 'Tri sunca' — uvala Vela lozna, Postira; 'Podmornica '- Zagrebački velesajam; ' Brod na suhom '- Njemački park, kraj Boćarskog doma (ZG), ' Spomenik poginulim braniteljima' u Labinu u sklopu Mediteranskog kiparskog simpozija, ' Jabuka ' u Crnom Lugu, u sklopu Goranske kiparske radionice Lokve...).Osim navedenog, Petar Dolić je i autor 'Večernjakove milenijske ruže' , 'Dekanskog lanca' Veleučilišta Nikola Tesla u Gospiću. Dobtinik je brojnih nagrada (Sveučilišta u Zagrebu, I. nagrada na trijenalu hrvatskog akvarela, II. nagrada za spomenik Oluja 95...).U trenutku kada se Petar Dolić pojavljuje u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, o njemu se piše i govori kao o najvecoj kiparskoj darovitosti mlađe generacije. Njegova plastika donosi nov, svjež ogled na sadašnjost, viziju suvremenog svijeta koja je jednostavna i rafinirana. Petar Dolić je postavio aksiome vlastitog kiparstva: oblikuje drvo, kleše, modelira, a kiparski smisao traži u vlastitom postojanju. Živi i radi u Zagrebu.

PETAR HRANUELLI, rođen u Postira na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na tridesetak samostalnih i više od sedamdeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić, Snježana Kauzlarić ... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama ( Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija... ) Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Lovincu .

VEDRAN STANIČIĆ rođen je 1974. godine u Splitu. 1998. godine diplomirao je na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, gdje nakon studija neko vrijeme radi kao vanjski suradnik — asistent na katedri za povijest umjetnosti. Iza njega je nekoliko samostalnih izložbi, a od nastupa na skupnim izložbama vrijedi izdvojiti 25. Salon mladih 1998. godine i 11. Trijenale hrvatskoga kiparstva 2012. godine. Član je HDLU-a Zagreb. Živi i radi u Splitu.

MARINA STOPONJA, rođena 1959 godine u Zagrebu. Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, smjer kiparstvo 1999 godine. Upisala specijalistički doktorski studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2008. godine. Član Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1999. godine. Član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2001. godine. Izlaže od 1992. godine Organizirala desetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala na tridesetak skupnih žiriranih izložbi u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji,Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj i Korei. Sudjelovala na desetak međunarodnih kiparskih simpozija i Hrvatskoj i inozemstvu. Autorica je desetak javnih spomenika i skulptura u javnim prostorima u zemlji i inozemstvu. 2002. godine zajedno sa talijanskim kustosom Alessandrom Sibilia odabire dvadesetak hrvatskih suvremenih kipara i organizira izložbu u sklopu „Fiera contemporanea“ u Forliu u Italiji. Radovi joj se nalaze u nekoliko privatnih kolekcija. Za svoj rad dobila je nekoliko priznanja i nagrada, među kojima i posebnu rektorovu nagradu 1997. Paralelno sa kiparstvom bavi se i produkt dizajnom i dizajnom interijera. Potpisuje idejna rješenja desetak javnih i privatnih prostora. Živi i radi u Zagrebu i u svom ateljeu na Plešivici. Osnovni medij u kojem stvara je mramor.